Srijeda, 19.
2. 2014. Tipično jutro. Budim se oko 8:30, izležavam se, gledam TV. Već 10 sati
nisam bila na Fejsu. Uzimam telefon. Konektujem se na komšijin WiFi (sorry
komšo). Odlazim na svoju omiljenu stranicu. Nekoliko notifikacija, poruka...
Otvaram sve redom. Ništa značajno. Listam News Feed. Glupost, nebitno, simpatično,
zanimljivo... zanimljivo! Naišla sam na neku vijest koja me najterala da skočim
iz kreveta, upalim laptop i, onako krmeljava, fejsbučim k’o čovjek. Pročitam
ono što me zanimalo, shvatam da i nije bilo onako kako sam očekivala. Nema
veze. Vraćam se na News Feed i listam objave svojih 600 friendova. Sve njih sam
upoznala nekad u životu i većini sam makar jednom u životu rekla “ćao”. Majke
mi! Enivej, listam tako i listam. Sve je toliko glupo i nebitno da je svaki
pokret prstom preko kolutića miša uzalud potrošena energija. Najžešći su mi
coveri sa nekim patetičnim natpisom koji potiče iz najnovijeg turbofolk hita, a
svaka druga napičena friendica ga ima. “Bio si poziv koji se ne odbija”. Avaj,
mala izvrnuta torto!
Nađe se, tu
i tamo, nešto kvalitetno i vrijedno pažnje. Sveukupni utisak popravljaju objave
stranica zabavnog i naučnog tipa.
Realno,
ništa od ovoga i nije veliki problem. Glupe objave nepoznatih prijatelja,
uzaludno trošenje ATP-a (čak mi dobro dođe pošto jedem k’o krava) lako
podnosim.
Ono što me
najviše iznerviralo to jutro, kao i svako prethodno, su objave službenih stranica,
portala ili čega već GradPrijedora, BanjalukaLivea, InfoPrijedora...pi*ke
materine...i svih sličnih govana. Svaki naslov počinje sa “Mladić ubio ovoga”, “Djevojku
silov’o neko”, “Smrtno bolesno neko dijete”, “Lopov opljačkao onoga”, “Poginuo
ovaj, teško povrijeđen onaj”...i sve to popraćeno prigodnim fotografijama, po
mogućnosti direktno sa mjesta nesreće. Čak i one, naizgled, lijepe vijesti sa
naslovom tipa “U Prijedoru u prošloj godini rođeno X broj beba”, u tekstu kriju zamku “ali
broj umrlih je X puta veći, pa nam je prirodni priraštaj u ku*cu...tako da ste se džaba
rađali i porađali i muku mučili 10 sati i zamalo iskrvarili i umrli na
ginekološkom stolu i džaba ste zaradili sepsu tokom carskog reza jer je Frozzini
klima u operacionoj sali džaba radila jer je u bolnici prejebeno hlano jer....svejedno
ćemo kad-tad izumrijeti kao vrsta”. Toliko o lijepim vijestima.
Javila mi se
misao o deaktiviranju profila, ali sam brzo odustala od ideje (ako se to može
nazvati idejom).
Samo sam
okačila status u kome izražavam svoje nezadovoljstvo gorepomenutim. To mi je
bilo dovoljno.
Da ne duljim
više... Evo šta se dalje dešavalo, u kratkim crtama:
Zahtjev za
prijateljstvo. Nepoznat profil. Kad...javlja se frendica...sa svog NOVOG profila.
Ja: “Jovana,
jesi to ti? Šta ti se desilo?” (Dok čekam odgovor, letim na njen stari profil –
deaktiviran)
Ona: “Jesam...
Htjela sam da napravim fejs koji će se meni sviđati.”
Klik!
Zapravo,
nekoliko klikova... I sad sam u fazonu: “Danas mi je prvi dan na novom profilu
i super se osjećam...”
Weeeeee :D
